Najgora noćna mora Europske unije nikada nije izgledala stvarnije

Strah Bruxellesa da bi jedna od zemalja osnivačica Europske unije mogla skrenuti krajnje desno ponovno je naglo oživio ovog tjedna, dok traje francuska politička kriza. Jedan od povijesnih saveznika francuskog predsjednika Emmanuela Macrona pridružio se sve glasnijem zboru protivnika koji ga pozivaju da podnese ostavku.

Francuski predsjednik nalazi se pod izvanrednim pritiskom nakon što je posljednji pokušaj njegova premijera da sastavi funkcionalnu vladu propao u samo 14 sati. Novi izbori u nadolazećim mjesecima – ako ne i tjednima – čine se sve izglednijima, piše Politico.

Na predsjedničkoj i parlamentarnoj razini pobjeda Nacionalnog okupljanja Marine Le Pen sada je itekako moguća, što znači da bi euroskeptična, krajnje desna političarka uskoro mogla predstavljati Francusku u ključnim institucijama Europske unije, pridružujući se rastućem zboru populističkih i desnih glasova.

"Imamo kontinent koji je iskusio rat, karantenu i neku vrstu blage diktature u Budimpešti, navikli smo funkcionirati usprkos brojnim potresima“, rekao je dužnosnik Europske komisije, koji je govorio pod uvjetom anonimnosti.

"Ali Le Pen je drukčija“, smatra, pozivajući se na široko rasprostranjeno mišljenje u Bruxellesu da bi radikalna promjena francuskog vodstva imala dalekosežne posljedice za Europsku uniju.

Dok krajnja desnica poziva Macrona da raspiše nove parlamentarne izbore, događaji ovoga tjedna također otvaraju mogućnost prijevremenih predsjedničkih izbora ako Macron u nekom trenutku bude prisiljen odstupiti – nešto što je on uvijek odlučno odbacivao, obećavajući da će ostati na dužnosti do kraja svog mandata 2027. godine.

Ako bi stranka Nacionalno okupljanje došla na izvršnu vlast u Francuskoj, to bi značajno povećalo probleme Europske unije, koju već opterećuju lideri poput mađarskog premijera Viktora Orbána i slovačkog premijera Roberta Fica, a uskoro bi im se, nakon nedavne izborne pobjede u Češkoj, mogao pridružiti i Andrej Babiš.

Obnovljeni val populizma prijeti urušavanjem politika EU-a u ključnim sektorima, a zabrinutost je osobito izražena u pitanjima Rusije i obrambene politike. Orbán i Fico obojica su ometali napore EU-a da uvede sankcije Moskvi nakon njezine potpune invazije na Ukrajinu.

Babiš je obećao ukinuti inicijativu za opskrbu Ukrajine streljivom, suprotstaviti se planovima NATO-a o povećanju vojne potrošnje te ući u sukob s Europskom komisijom oko Zelenog plana – koji je također na meti Marine Le Pen.

Francuska čelnica krajnje desnice dosljedno se protivi povećanju pomoći Kijevu, optužujući Macrona za ratno huškanje.

Iako Francuska nije među najvećim financijskim donatorima vojne pomoći Kijevu, Macronovo retoričko "vodstvo“ u vezi s Ukrajinom bilo je glavni pokretač potpore toj napadnutoj zemlji, kao i jačanja europske obrane, rekao je visoki dužnosnik jedne vlade EU-a. Kada Macron ode, „o bi bilo potpuno ugroženo — znamo da Le Pen ne bi nastavila istim putem.“

Stranka Nacionalno okupljanje (National Rally) žestoko se protivi Macronovoj viziji kada je riječ o mogućem dijeljenju francuskog nuklearnog kišobrana ili zajedničkom korištenju vojnih resursa u situaciji širenja rata na europskom kontinentu.

Na nedavno pitanje postavljeno na TV postaji LCI o tome bi li se jednog dana francusko nuklearno oružje moglo stacionirati u Njemačkoj ili Poljskoj, Le Pen je imala oštar odgovor:

"A što onda slijedi?“

Prema anketi instituta Opinionway, stranka Nacionalno okupljanje trenutno ima podršku od oko 33 posto birača (razina slična onoj iz prošlogodišnjih parlamentarnih izbora) u slučaju budućeg glasanja, dok se umjereni lijevi blok procjenjuje na 18 do 24 posto, a Macronov centristički tabor zaostaje na trećem mjestu s 14 do 16 posto potpore.

Ako bi stranka Marine Le Pen osvojila apsolutnu većinu na prijevremenim parlamentarnim izborima, ili joj se barem približila, njezin bi zaštitnik Jordan Bardella bio u poziciji preuzeti dužnost premijera i sastaviti krajnje desnu vladu.

To bi značilo da bi Nacionalno okupljanje upravljalo francuskim položajem u Vijeću Europske unije, tijelu u kojem predstavnici država članica zajedno s Europskim parlamentom pregovaraju o zakonima.